Izdavanje energetskog certifikata za obiteljsku kuću

Energetski održiva gradnjaEnergetska učinkovitost

Obiteljske i dvojne kuće predstavljaju oko 65 posto ukupnog stambenog fonda. Gotovo 43 posto postojećeg stambenog fonda, zaključno s 2011. godinom, izgrađeno je prije 1970. i donošenja pravilnika kojim su propisane mjere i uvjeti toplinske zaštite zgrada. Tipična obiteljska kuća izgrađena u razdoblju od 1945. do 1980. ima veći faktor oblika od samostojeće višestambene zgrade, što nepovoljno utječe na potrošnju energije u obiteljskoj kući.

U cilju smanjenja potrošnje energenata, fosilnih goriva i električne energije za toplinske potrebe kućanstava u Hrvatskoj, Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja izradilo je Program energetske obnove obiteljskih kuća za razdoblje od 2014. do 2020. godine s detaljnim planom za razdoblje od 2014. do 2016., a koji je prihvaćen Odlukom Vlade RH. Riječ je o programu kojim se analizira stanje postojećeg stambenog fonda i potrošnje energije u njemu te daje prijedlog i razradu mjera za unaprjeđenje energetske učinkovitosti postojećih zgrada koje će se provoditi u razdoblju od 2014. do 2020. godine. Jedan od ciljeva ovog programa je ostvarivanje oko 56 GWh ušteda energije u neposrednoj potrošnji godišnje ili tri posto ukupnog okvirnog cilja za razdoblje od 2014. do 2016. godine. Provedba programa trebala bi utjecati i na smanjenje izdataka građana za energiju u iznosu 24 milijuna kuna godišnje te emisija CO2 za oko 14 500 tona godišnje.

Prilikom kupnje kuće ili stana na odabir najčešće utječe cijena kvadratnog metra i njezina lokacija odnosno blizina preferiranih sadržaja. Dodatne informacije o nekretnini poput kvalitete gradnje i potrošnje energije često se ne mogu jednostavno saznati. Kvalitetna izolacija i potrošnja energije kuće ili stana ne utječu samo na mjesečne izdatke za energente nego djeluju i na cjelokupnu kvalitetu i udobnost stanovanja.

Obiteljska kuća definirana je programom kao zgrada koja je u cijelosti ili u kojoj je više od 50 posto bruto podne površine namijenjeno za stanovanje te ima najviše dvije stambene jedinice; izgrađena je na zasebnoj građevnoj čestici i ima građevinsku bruto površinu manju ili jednaku 400 četvornih metara. S obzirom na razinu korištenja energije za grijanje, obiteljske kuće u Hrvatskoj razlikuju se značajnije u odnosu na klimatske uvjete lokacije i podneblja, godinu izgradnje te faktor oblika kuće.

Različiti klimatski uvjeti u pojedinim regijama zemlje čine procjene mogućnosti ušteda energije složenijim nego da je riječ o zemlji s jednoobraznim klimatskim uvjetima. Obiteljske kuće na moru čine 36 posto ukupnog fonda obiteljskih kuća i pod utjecajem su blage, mediteranske klime - za razliku od ostatka zemlje gdje je prisutna kontinentalna klima (svega manji dio je u području utjecaja planinske klime). Godišnja potrebna energija za grijanje stambenog prostora u primorskim regijama zato je dvostruko manja. Kad je riječ o hlađenju prostora tijekom ljetnih mjeseci, razina korištenja energije uslijed visokih temperatura posljednjih je godina postala kritična za cijelu zemlju.

Geotermalna energija

Energetski pregledEnergetski certifikat

Geotermalna energija privlači sve veću pozornost u energetskom smislu, ne samo zbog financijskih poticaja, već i stoga što je pouzdan obnovljivi izvor energije koji ne emitira CO2. Velika prednost geotermalne energije u odnosu na druge obnovljive izvore je i činjenica da geotermalne elektrane proizvode električnu energiju 24 sata na dan, sedam dana u tjednu bez obzira na vremenske uvjete, a troškovi ulaganja u geotermalnu enegiju relativno su manji od troškova ulaganja u druge obnovljive izvore, za što se očekuje da će tako ostati još sljedećih nekoliko desetljeća. 

Riječ geotermalna dolazi od grčkih riječi geo (zemlja) i therme (toplina). Pod pojmom „geotermalna energija“ smatramo onu energiju koja se može pridobiti iz Zemljine unutrašnjosti i koristiti u energetske ili neke druge svrhe.

Predviđa se da će do 2030. godine proizvodna cijena električne energije iz geotermalne energije iznositi 7,3 centa/KWh, što je manje od predviđene cijene energije vjetra koja bi mogla prosječno iznositi 8,1 cent/KWh ili solarne energije koja bi mogla prosječno iznositi 12,5 centi/KWh. Također se predviđa da će do 2015. godine instalirana snaga geotermalne energije porasti za 89%, odnosno instalirana snaga bi sa 12 GW, koliko je iznosila 2009. godine trebala porasti na skoro 21 GW do 2015.

Kada bi se instalirana snaga sagledala prema kontinentima udjeli izgledaju ovako: Azija 47,6%, Sjeverna Amerika 42,3%, Europa 10%, a Južna Amerika 0,10%. Geotermalna energija iskorištava se u preko 20 zemalja u svijetu, a predviđanja su da će Island, koji planira u potpunosti izbaciti fosilna goriva, imati najveću proizvodnju, a slijedit će ga Indonezija (3.200 MW do 2015.), Filipini (3.246MW do 2015.) i Meksiko.

Povijest geotermalne energije seže u davnu prošlost kada su još antički narodi geotermalne izvore koristili za kupanje i grijanje, te u medicinske svrhe. Iako se geotermalna energija na ovaj način koristila stoljećima, prva upotreba geotermalne energije u industriji dogodila se u 18. stoljeću, a prvi pokušaj proizvodnje električne energije iz geotermalne energije dogodio se tek u 20. stoljeću. Krajem 18. stoljeća u Italiji (Pisa) se na Larderello polju pomoću pare iz geotermalnih izvora izdvajala borna kiselina.

1904. godine Prince Piero Ginori Conti počeo je koristiti paru na Larderellu za pogon male turbine te je time omogućio rad četiri žarulje, što je ujedno bila i prva upotreba geotermalne energije u proizvodnji električne energije. Do 1975. Larderello je imao ukupnu instaliranu snagu od 405 MW, a danas proizvodi 10% ukupne svjetske proizvodnje iz geotermalne energije sa 4.800 GWh godišnje, što iznosi oko četvrtine ukupne godišnje potrošnje Hrvatske.

Nešto kasnije, 1911. godine, započeta je gradnja prve geotermalne elektrane snage 250 kW koja je proizvodila struju za rad talijanske željeznice. Nakon uspjeha koji je postignut tih ranih godina u Italiji nekoliko drugih zemalja započelo je s istraživanjima i korištenjem geotermalne energije.

Na samom početku nastanka Zemlje sve kopnene mase su bile spojene u jedan gigantski kontinent nazvan Pangaea, nakon čijeg je raspada Zemljina kora počela poprimati današnji oblik. Kontinenti su dio kore i u neprestanom su gibanju. Teorija tektonike ploča pretpostavlja da se Zemljina površina sastoji od nekoliko velikih krutih ploča (kontinentalne i oceanske) na čijim granicama dolazi do horizontalnog pomicanja. Procesi u Zemljinoj unutrašnjosti mogu pomicati ploče tako da između njih nastaju procjepi, ili pomicati ploče jednu prema drugoj, skraćujući i/ili savijajući ih, kao i skliznuti jedna ispod druge prilikom njihova kontakta.

Navedena gibanja na mjestima dodira imaju za posljedicu česte potrese, no istovremeno to su i mjesta značajnijih geotermalnih resursa. S točke gledišta iskorištavanja geotermalne energije, najznačajnija geotermalna polja se očekuju duž rubova velike Pacifičke ploče, tzv. „Pacific Ring of Fire“ (Pacifički plameni prsten).

Temperatura Zemljine unutrašnjosti raste s dubinom. Na dubini od 80 do 100 km temperatura stijena iznosi između 600 i 1.200 °C. Toplina neprestano struji od izvora u Zemljinoj unutrašnjosti prema površini. Temperatura Zemljine površine najviše ovisi o zračenju Sunca. Utjecaj tog zračenja opaža se u gornjim dijelovima kore do dubine 30 m. Na toj dubini temperatura je stalna. Porast temperature s dubinom Zemlje naziva se geotermalni gradijent. Upravo je geotermalni gradijent jedan od prvih pokazatelja koji upućuje na potencijalno ležište. Karte geotermalnih gradijenata ukazuju na područja lokalnih anomalija. Srednja vrijednost geotermalnog gradijenta primjerice za Europu iznosi 0,03 °C/m